октобар 07, 2022

1997. god.

ŽURIM,

ostaje tama,

beskraj sećanja,

zatvaram vrata.

Put, u svitanju

nada...

Sigurna žurim,

bez pitanja,

neumorna.

 

PESIMISTI

Putnik podiže pogled.

Osmehom upućen pozdrav

pesimista ne prihvata.

Oklop negativnih osećanja

čvrsto privija uz sebe.

Depresija kao strela odapeta

brani njegovo sumorno utočište.

Putnik strpljivo čeka.

Osmehom odvraća strele odapete.

Veselim pogledom probiće oklop

pesimiste.


 SREĆNO!

Prosipam reči,

Vreme otiče...

Odgovor kome?

Kazati ne mogu.

Na pitanje.

Nikada više.

Vama!

Povratak, nikada.

Bio je to tren, života,

mog i Vašeg nadanja.

Sada ustajem iz...

Sećanja, zbog verovanja,

Vašeg.

Istina je neizbežna.

Rekoh: „Srećno.“

Znala sam, da je…

Kraj, da jeste.

Za nas...

Novi početak...

Možda?

Za Vas?

Za mene...?

Da!

Trag

Umorna od puta,

čekanja?

Ne, tek trenutak

zastajem u vremenu.

Srcem putnika

osvajam budućnost,

korakom ostavljam

trag postojanja.

TRI REČI 

Napisaću tri reči:

Sunce, vetar, kiša,

osećanja koja miluju.

 

Napisaću tri reči:

Sunce, vetar, ljubav

život znači.

 

Napisaću tri reči:

Ljubav, bol, čežnja,

želju budi.

 

Napisaću tri reči:

Sunce, vetar,kiša,

izgovora, pa da.

 VRAĆENA

 

 

Iz nestanka, budim telo

skriveno od pogleda

smrznutih duša.

Osećam sećanja,

pritisak popušta.

Da, vraćena.

Sećanja nikad do kraja izrečena,

kao nova saznanja.

Iz nestanka,

skrivena od pogleda

smrznutih duša,

budim telo.

Bez kraja i početka.

ZAUVEK

Kao zvezde sjaj,

govora zvuk,

bljesak želje,

u pesmi živi.

PRIJATELJ

 

Нема коментара:

Постави коментар